Pravo na život u zdravom okolišu je jedno od Ustavom RH zajamčenih prava kao i dužnost svakog pojedinca da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobito skrbi zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. U temeljnim odredbama Ustava RH, također navodi se da su, između ostalog, najviše vrednote ustavnog poretka RH očuvanje prirode i čovjekovog okoliša.
Krovni zakon o zaštiti cjelokupnog okoliša je Zakon o zaštiti okoliša kojim se određuju temeljna načela i ciljevi provođenja zaštite okoliša radi očuvanja okoliša, smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi i životinja, osiguravanja i poboljšanja kakvoće življenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija kao i nadzor nad primjenom zakonskih odredbi, pri čemu zaštita okoliša predstavlja skup odgovarajućih aktivnosti i mjera zaštite.
Zaštita od onečišćenja i očuvanje pojedinih sastavnica okoliša uređuju se osnovnim Zakonom o zaštiti okoliša, posebnim zakonima i propisima donesenim tim zakonima, a sagledava se kroz :
- zaštitu zraka,
- zaštitu voda,
- zaštita mora i obalnog područja,
- zaštita prirode,
- zaštita tla i zemljine kamene kore,
- zaštita šumskog područja,
kao i zaštitu od utjecaja opterećenja na okoliš:
- zaštita od buke,
- zaštita od svjetlosnog onečišćenja,
- zaštita od štetnog utjecaja kemikalija,
- zaštita od ionizirajućih zračenja i nuklearna sigurnost,
- zaštita od štetnog utjecaja genetski modificiranih organizama,
- gospodarenje otpadom.
Nadležnost, djelokrug rada i zadaće ovog Ureda iz područja zaštite okoliša, utvrđene su prvenstveno zakonima, usvojenim strategijama, provedbenim propisima i pravilnicima.
