Grijanje

Potreba za grijanjem jedna je od osnovnih čovjekovih potreba, stoga su sustavi grijanja neizostavni dio u zgradarstvu. U sezoni grijanja, gotovo 90 posto ukupne potrošnje energije u kućanstvu se potroši na zagrijavanje prostorija i pripremu tople vode. Upravo zbog toga, najveće energetske uštede moguće su u sustavima grijanja, korištenjem suvremenih uređaja za grijanje i regulaciju, uz istovremeno ulaganje u toplinsku izolaciju. Sustav grijanja označava sve elemente (izvor topline, ogrjevna tijela, razvod cijevi, regulaciju, opskrbu energentom itd.) koji u kući, stanu ili zgradi služi za grijanje prostorija, tj. za ostvarivanje osjećaja toplinske ugodnosti.

U razvijenim europskim državama, na proizvodnju topline za stambene i poslovne objekte otpada oko 40 posto ukupne potrošnje energije. Kako bi se smanjila potrošnja energije i emisija CO2, donesen je europski propis 2002/9/EC koji zahtjeva poboljšanje cjelokupne energetske učinkovitosti u zgradama, što podrazumijeva izradu učinkovitijih koncepata grijanja i hlađenja.

U Republici Hrvatskoj, na grijanje i pripremu tople vode otpada oko 80 posto energetske potrošnje u kućanstvu. U Gradu Zagrebu, kućanstva najviše koriste plinsko grijanje (47 posto) i grijanje preko toplane (33 posto), dok je manja zastupljenost korištenja lož ulja (8 posto), ogrjevnog drveta (7 posto) i električne energije (5 posto)

Osnovni preduvjet za primjenu učinkovitog sustava grijanja jest dobra toplinska izolacija svih vanjskih površina, jer sprečava rasipanje topline iz vašeg doma. Odabirom novog energetski učinkovitog sustava grijanja, troškovi grijanja se mogu smanjiti za 30-40 posto u odnosu na zastarjeli sustav. Sustavi grijanja mogu biti lokalni (kamini, peći...) ili centralni (topla ili vrela voda, para, topli zrak). Kod centralnog grijanja, prostorija se zagrijava posredno, pomoću ogrjevnih tijela kroz koje struji prikladni prijenosnik energije koji se zagrijava u izvoru topline, smještenom na jednom mjestu u zgradi ili kući. Glavni izvor topline je kotao koji treba imati što veći stupanj iskorištenja, jer on utječe na energetsku učinkovitost cijelog sustava. Energetski je najučinkovitiji kondenzacijski kotao, čijom se ugradnjom može uštedjeti 10-15 posto energije za grijanje, u usporedbi s drugim novim kotlom, odnosno do 25 posto za kotlove starije od 30 godina. Za postizanje maksimalnog stupnja iskorištenja kotla, dimnjak treba biti ispravan i redovno održavan (pročišćen). Grijaća tijela (radijatori i ventilokonvektori) moraju imati mogućnost slobodne predaje energije okolnom prostoru te trebaju biti adekvatno postavljeni, odnosno ni u kom slučaju ne bi smijeli biti zaklonjeni namještajem ili sličnim zaprekama. U radijatorima se ne smije dozvoliti skupljanje zraka, te ih se treba pravovremeno ozračiti kako bi se postigla kvalitetna cirkulacija ogrjevne vode.

Temperaturna ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti. Međutim, postoje preporuke za održavanje temperatura u pojedinim prostorima kojih bi se trebali pridržavati: prostorije za boravak 20-21°C; kupaonica 24°C; hodnici, predvorja 15°C; spavaće sobe 18°C; preko dana kad nikoga nema kod kuće 16°C; za vrijeme godišnjeg odmora 10°C.

Ako temperaturu koju održavate u prostoru smanjite za samo 1°C, godišnje možete uštediti približno tri do pet posto energije. Najčešća je greška održavanje previsokih temperatura zraka u prostorijama, te spuštanje temperature otvaranjem prozora. Regulacija temperature u prostoru treba se osigurati ugradnjom regulacijskih uređaja za sustave grijanja, poput radijatorskih termostatskih ventila i sobnih termostata. Radijatorski termostat smješten je na radijatoru i regulira temperaturu u svakoj prostoriji u kojoj se nalazi, a njegovom ugradnjom moguća je ušteda energije čak do 20 posto. Sobni termostat uključuje kotao i pumpu centralnog grijanja kad temperatura u prostoru padne ispod određene zadane vrijednosti, a obično se ugrađuje u dnevnom boravku na visini od oko 1,5 m od poda, na unutrašnjem zidu. Programski termostat dodatno može regulirati početak i kraj grijanja te istovremeno regulirati temperaturu vode. Ako ne želimo jednaku temperaturu u svim prostorijama, s programskim termostatima možemo kontrolirati i nekoliko temperaturnih zona u kući.

Kako cijena energenata, a naročito lož ulja raste, treba svakako razmotriti mogućnost primjene obnovljivih izvora energije poput solarnih kolektora ili dizalica topline. Ugradnjom tih sustava imamo veći početni trošak, ali je investicija isplativa već nakon nekoliko godina. Grijanje na biomasu, točnije pelete i brikete (prešani oblici drva koji se dobivaju od piljevine i strugotina kaloričnog drva), sve je rašireniji obnovljivi energent zbog svojih ekonomskih i ekoloških prednosti. Energetski ekvivalent litri loživog ulja (4,54 kn/l) su dva kilograma peleta (1,3 kn/kg), što znači da je grijanje na biomasu jeftinije za 45 posto. I u ovom je slučaju početna investicija veća, ali se uložena sredstva vraćaju kroz smanjene troškove za energent. S ekološkog gledišta, primjena obnovljivih izvora energije daleko je ispred ostalih energenata, jer ne emitira štetne plinove u atmosferu, odnosno nema negativan učinak na klimatske promjene.

Prije početka sezone grijanja, uvijek se postavlja isto pitanje: Kako podmiriti troškove koji nas očekuju? U tom pogledu, modernizacija sustava grijanja vam donosi mnogo! Za stare uređaje za grijanje vrijedi - vrijeme je novac koji gubite kada čekate.